Ero s onoga svijeta” deo je zbirke “Šaljive narodne priče” koje su nastale kao zapisi nekadašnjih usmenih predanja. Tehnički, one su stvarane naraštajima i to zato što su stalno nanovo prepričavane, prenošene usmenom predanjem, s kolena na koleno, a pritom su, naravno, menjane, prilagođavane, ponekad malo nadopunjavane, a ponekad bi izgubile nešto sadržaja. Mnogi skupljači narodnog blaga slušali su, skupljali i beležili usmena predanja, pa tek u svojoj pisanoj formi narodna priča postaje koliko-toliko stalna. Ipak, stalnom se prepiskom i ona menja.
“Šaljive narodne priče” su obrađene kako bi bile razumljivije i zanimljivije deci. U svom izvorom obliku, većina ovih priča pričana je na dijalektima i to ponekad onim rijetkim, iz raznih delova Srbije i okoline. Tako zapisane priče deca ne bi mogla razumeti, pa time ne bi imala želje, volje, ni mogućnosti da ih čitaju. Upravo zato su one prilagođene čitaocima iz svih krajeva Srbije. Prilagođene su prevodom i nekim stilskim izmenama, pa se sada mogu čitati bez napora. Tako se u njima može neometano uživati.
Priče u zbirkama odabrane su po kriterijumu duhovitosti i originalnosti. Svaka je morala biti zanimljiva, zabavna i naravno – dovoljno poučna. Osim toga, priče su morale dolaziti iz svih krajeva Srbije, ali i delova sveta gde žive Srbi i gde njihova kultura, pa tako i usmena predanja, još uvek nisu izumrla. Zbirka namerno ove primere usmenih predanja naziva pričama, a ne pripovietkama ili pripovestima, jer se ovaj prvi naziv najčešće poistovećuje s novelama, a ovaj drugi s povesnim delima.
Izraz priča u sebi je još uvijek zadržala onu magiju koju vuče iz dečjih književnosti. Poistovećujemo ga s čarobnim motivima koje pronalazimo u bajkama ili fantastičnim pričama, ali i s dovitljivosti dosetke te duhovitosti anegdote. Pronalazimo u njoj elemente crtice, zbog njene kratkoće, a neretko i basne, zbog personifikovanih životinja i njihovih uloga u prenošenju pouke dela. Zato je najbolje ovo delo nazvati pričom, bez obzira na njegovu dužinu, formu, glavne motive ili prirodu pouke.
Kratak sadržaj
“Ero s onoga svijeta” poznata je priča o snalažljivom kmetu Eri, koji svojom dovitljivošću i hrabrošću uspeva prevariti dvoje Turčina i pritom dobro zaraditi, a zatim izbeći kaznu i ostati živ.
Priča je šaljiva i uzbudljiva. Najprije sa zanimanjem pratimo način na koji Ero uspije prevariti lakovjerne poljoprivrednike, a onda s uzbuđenjem čekamo ishod takve varke, da li će Ero uspjeti izvući se iz moguće pogibeljne situacije?Priča počinje kada Ero sreće Turčina i Turkinju dok kopaju kukuruze. Kada je Turčin otišao napojiti konja, Ero pristupi Turkinji. Ona vidi ga i upita ko je i odakle je, a on joj odgovori da se zove Ero i da dolazi “s onoga svijeta”, misleći pritom na svijet mrtvih.
Kada je to čula, Turkinja ga upita da li je tamo sreo njenog Muju, koji je baš nedavno umro. Ero odgovori da jest i da mu je to najbolji prijatelj. Kada ga je Turkinja pitala kako je njenom Muji gore i da li je dobro, Ero odgovori da je dobro, ali da nema duvana za pušenje, niti novca da ga kupi. Na to Turkinja požuri i da Eri vreću s novcem, moleći ga da je odnese njenom Muji, da ima za duvan, Ero pristane, uzme novac i ode.
Kada se Turčin vratio s pojilišta, žena mu ispriča što se dogodilo, a Turčin odmah shvati da su prevareni. Pojuri konjem za Erom, a Ero pobeže i sakrije se u mlin. U mlinu dođe do mlinara i kaže mu kako Turčin juri prema mlinu i da želi njemu, mlinaru, odrubiti glavu. Predlaže mu da zamene kape i da ovaj pobjegne, a Ero će se pretvarati da je mlinar. Kada mlinar vidi da Turčin stvarno juri prema mlinu, prestraši se i bez suvišnih pitanja, skine kapu, uzme Erinu i pobegne uz brdo.
Kada Turčin stigne do mlina, vidi Eru, ali ga ne prepoznade zbog druge kape i brašna kojim se posuo. Upita ga gde je pobegao onaj koji mu je uzeo novac, a Ero ga uputi prema brdu. Turčin Eru ostavi konja na čuvanje, pa pojuri prema brdu i čoveku koji je bežao od njega. Dok ga je uhvatio i raščistio situaciju s njim, Ero je već pobjegao na konju.
Kada se Turčin vratio ženi i kad ga je ona pitala šta se dogodilo, on joj samo reče da je ona Eri dala novac da ga odnese Muji, a on mu je dao konja da ne ide na “onaj svijet” peške.
Analiza likova
Ero – on je kmet koji predstavlja popularnu sliku snalažljivih društvenih odmetnika. Njega krasi velika domišljatost, hrabrost, vragolanstvo i pre svega – sloboda. Ero ne odgovara nikome, sam odlučuje šta će sa svojim životom, nikome ne polaže račune i uživa u svojoj slobodi. On nema ni zemlje ni kuće, a verovatno ni porodicu, pa kako bi opstao na svetu bez puno truda i muke, mora se poslužiti drugim veštinama. Te veštine su obmana, krađa i laž. Ipak, čini se da on krade samo one koji su dovoljno lakoverni da mu poveruju. Uspeva obrlatiti sve oko sebe i dobiti ono što želi. Za to je potrebna i doza hrabrosti, jer jasno vidimo da Ero vrlo lako može izgubiti glavu. Trenutak nepažnje može ga koštati života. Ero živi na rubu zakona i na rubu smrti. Ipak, on je veseljak koji puno ne mari za opasnosti. Jednostavno živi život kako mu dođe i iskorišćava ga kako god može.
Turkinja – lakoverna žena koju je Ero uspeo nasamariti da mu da novac. Ero je igrao na njene osećaje i ona nije mogla postupiti drugačije nego da učini sve kako bi njenom Muji bilo lakše. Vidi se da je to žena dobra srca, ali je previše naivna. Nije ni na trenutak posumnjala da bi je Ero mogao prevariti. To je jednostavno bilo van njenog poimanja sveta i drugih ljudi. Čak i nakon što joj je muž ukazao što je učinila, ona nije shvatala šta je tako loše u tome da je Muji poslala novac. Turkinja je vredna žena, svakome će pomoći, a najviše svome. Upravo ju je to koštalo novaca, ali barem je ostala na miru sa svojim srcem.
Turčin – on, za razliku od svoje žene, nije toliko lakoveran. Odmah je shvatio prevaru koju mu je Ero smestio. Pokušao ju je ispraviti, pronaći kradljivca i vratiti svoj novac, ali to mu nije uspelo. Ako ne rečima, Ero ga je uspio nasamariti na drugi način. Turčinova brzopletost i krivo zaključivanje naveli su ga na krivi trag, zbog čega je ulovio mlinara, umjesto Eru, a kada je shvatio grešku, bilo je prekasno.
“Šaljive narodne priče” su obrađene kako bi bile razumljivije i zanimljivije deci. U svom izvorom obliku, većina ovih priča pričana je na dijalektima i to ponekad onim rijetkim, iz raznih delova Srbije i okoline. Tako zapisane priče deca ne bi mogla razumeti, pa time ne bi imala želje, volje, ni mogućnosti da ih čitaju. Upravo zato su one prilagođene čitaocima iz svih krajeva Srbije. Prilagođene su prevodom i nekim stilskim izmenama, pa se sada mogu čitati bez napora. Tako se u njima može neometano uživati.
Priče u zbirkama odabrane su po kriterijumu duhovitosti i originalnosti. Svaka je morala biti zanimljiva, zabavna i naravno – dovoljno poučna. Osim toga, priče su morale dolaziti iz svih krajeva Srbije, ali i delova sveta gde žive Srbi i gde njihova kultura, pa tako i usmena predanja, još uvek nisu izumrla. Zbirka namerno ove primere usmenih predanja naziva pričama, a ne pripovietkama ili pripovestima, jer se ovaj prvi naziv najčešće poistovećuje s novelama, a ovaj drugi s povesnim delima.
Izraz priča u sebi je još uvijek zadržala onu magiju koju vuče iz dečjih književnosti. Poistovećujemo ga s čarobnim motivima koje pronalazimo u bajkama ili fantastičnim pričama, ali i s dovitljivosti dosetke te duhovitosti anegdote. Pronalazimo u njoj elemente crtice, zbog njene kratkoće, a neretko i basne, zbog personifikovanih životinja i njihovih uloga u prenošenju pouke dela. Zato je najbolje ovo delo nazvati pričom, bez obzira na njegovu dužinu, formu, glavne motive ili prirodu pouke.
Kratak sadržaj
“Ero s onoga svijeta” poznata je priča o snalažljivom kmetu Eri, koji svojom dovitljivošću i hrabrošću uspeva prevariti dvoje Turčina i pritom dobro zaraditi, a zatim izbeći kaznu i ostati živ.
Priča je šaljiva i uzbudljiva. Najprije sa zanimanjem pratimo način na koji Ero uspije prevariti lakovjerne poljoprivrednike, a onda s uzbuđenjem čekamo ishod takve varke, da li će Ero uspjeti izvući se iz moguće pogibeljne situacije?Priča počinje kada Ero sreće Turčina i Turkinju dok kopaju kukuruze. Kada je Turčin otišao napojiti konja, Ero pristupi Turkinji. Ona vidi ga i upita ko je i odakle je, a on joj odgovori da se zove Ero i da dolazi “s onoga svijeta”, misleći pritom na svijet mrtvih.
Kada je to čula, Turkinja ga upita da li je tamo sreo njenog Muju, koji je baš nedavno umro. Ero odgovori da jest i da mu je to najbolji prijatelj. Kada ga je Turkinja pitala kako je njenom Muji gore i da li je dobro, Ero odgovori da je dobro, ali da nema duvana za pušenje, niti novca da ga kupi. Na to Turkinja požuri i da Eri vreću s novcem, moleći ga da je odnese njenom Muji, da ima za duvan, Ero pristane, uzme novac i ode.
Kada se Turčin vratio s pojilišta, žena mu ispriča što se dogodilo, a Turčin odmah shvati da su prevareni. Pojuri konjem za Erom, a Ero pobeže i sakrije se u mlin. U mlinu dođe do mlinara i kaže mu kako Turčin juri prema mlinu i da želi njemu, mlinaru, odrubiti glavu. Predlaže mu da zamene kape i da ovaj pobjegne, a Ero će se pretvarati da je mlinar. Kada mlinar vidi da Turčin stvarno juri prema mlinu, prestraši se i bez suvišnih pitanja, skine kapu, uzme Erinu i pobegne uz brdo.
Kada Turčin stigne do mlina, vidi Eru, ali ga ne prepoznade zbog druge kape i brašna kojim se posuo. Upita ga gde je pobegao onaj koji mu je uzeo novac, a Ero ga uputi prema brdu. Turčin Eru ostavi konja na čuvanje, pa pojuri prema brdu i čoveku koji je bežao od njega. Dok ga je uhvatio i raščistio situaciju s njim, Ero je već pobjegao na konju.
Kada se Turčin vratio ženi i kad ga je ona pitala šta se dogodilo, on joj samo reče da je ona Eri dala novac da ga odnese Muji, a on mu je dao konja da ne ide na “onaj svijet” peške.
Analiza likova
Ero – on je kmet koji predstavlja popularnu sliku snalažljivih društvenih odmetnika. Njega krasi velika domišljatost, hrabrost, vragolanstvo i pre svega – sloboda. Ero ne odgovara nikome, sam odlučuje šta će sa svojim životom, nikome ne polaže račune i uživa u svojoj slobodi. On nema ni zemlje ni kuće, a verovatno ni porodicu, pa kako bi opstao na svetu bez puno truda i muke, mora se poslužiti drugim veštinama. Te veštine su obmana, krađa i laž. Ipak, čini se da on krade samo one koji su dovoljno lakoverni da mu poveruju. Uspeva obrlatiti sve oko sebe i dobiti ono što želi. Za to je potrebna i doza hrabrosti, jer jasno vidimo da Ero vrlo lako može izgubiti glavu. Trenutak nepažnje može ga koštati života. Ero živi na rubu zakona i na rubu smrti. Ipak, on je veseljak koji puno ne mari za opasnosti. Jednostavno živi život kako mu dođe i iskorišćava ga kako god može.
Turkinja – lakoverna žena koju je Ero uspeo nasamariti da mu da novac. Ero je igrao na njene osećaje i ona nije mogla postupiti drugačije nego da učini sve kako bi njenom Muji bilo lakše. Vidi se da je to žena dobra srca, ali je previše naivna. Nije ni na trenutak posumnjala da bi je Ero mogao prevariti. To je jednostavno bilo van njenog poimanja sveta i drugih ljudi. Čak i nakon što joj je muž ukazao što je učinila, ona nije shvatala šta je tako loše u tome da je Muji poslala novac. Turkinja je vredna žena, svakome će pomoći, a najviše svome. Upravo ju je to koštalo novaca, ali barem je ostala na miru sa svojim srcem.
Turčin – on, za razliku od svoje žene, nije toliko lakoveran. Odmah je shvatio prevaru koju mu je Ero smestio. Pokušao ju je ispraviti, pronaći kradljivca i vratiti svoj novac, ali to mu nije uspelo. Ako ne rečima, Ero ga je uspio nasamariti na drugi način. Turčinova brzopletost i krivo zaključivanje naveli su ga na krivi trag, zbog čega je ulovio mlinara, umjesto Eru, a kada je shvatio grešku, bilo je prekasno.
Postovi
